Zbirka bajki Hukumusume >Japanska stara priča



Urashima Taro

・japanski  ・kineski　・hrvatski

・japanski＆kineski　・japanski＆hrvatski

おりがみをつくろう ( おりがみくらぶ より) うみがめ　　　たまばこ(ふうせん)

　Jednom davno u jednom selu živio je mladić dobra srca po imenu Urashima Taro.
　Jednom dok je prolazio plažom, skupina djece lovila je kornjaču.
　Približivši se, vidio je da djeca maltretiraju kornjaču.
„Hej! Pustite ju jadnu!“
„Nema šanse. To je naša lovina. Što ćeš učiniti da nas uvjeriš?“
　Kada ju je pogledao, netremice ga je gledala dok su joj se suze slijevale.
　Urashima je izvadio novac i pružajući ga djeci rekao:
„Ako je tako, dat ću vam novac, a vi ćete mi prodati kornjaču.“ „Tako može.“
„Tako može.“
　Uzevši kornjaču od djece, Urashima joj reče:
„Jesi li dobro? Više nisi zarobljena“,
　te ju nježno pusti u more.

　Od tog događaja nije prošlo ni dva-tri dana kada se Urashima zaputio pecati te je začuo kako ga neki glas doziva:
„Gospodine Urashima! Gospodine Urashima!“
„Ha? Tko me to zove?“
„Ja!“
　U tom trenutku na površinu mora proviri kornjačina glava:
„Hvala ti što si me spasio neki dan!“
„Aaaa, ti si ona kornjača!“
„Zahvaljujući tebi ostala sam živa. Nego, jesi li ikad bio u Ryuguovu kraljevstvu?“
„Ryugu… Hmmmm… A gdje je to?“
„Na dnu mora.“
„Ha? Na dnu mora… Zar se može ići tamo?“
„Da! Ja ću te povesti. Zamolit ću te da mi se popneš na leđa.“
　Kornjača je noseći Urashimu na leđima strjelovito ronila prema dnu.
　U more je prodirala blijedoplava svjetlost, morska trava je lelujala, a ružičasti i crveni koralji posvuda su se prostirali.
„Aaaa! Ovo je predivno!“
　Dok je Urashima zadivljeno gledao, nije prošao ni čas, a već su stigli u velebno kraljevstvo.
„Stigli smo! Ovo kraljevstvo je Ryugu. Za mnom!“
　Dok je prolazio vođen kornjačom, izašla mu je u susret prelijepa princeza Otohime u pratnji šarenih riba.
„Dobro došli, gospodine Urashima! Ja sam Otohime, princeza kraljevstva Ryugu.
　Najljepša Vam hvala što ste neki dan spasili kornjaču.
　U znak zahvalnosti pokazat ću Vam palaču kraljevstva Ryugu. Molim Vas, raskomotite se!
　I tako su Urashimu odveli u veliku dvoranu.
　Posjevši ga na mjesto pripremljeno za njega, ribe su iznosile bogatu gozbu u sljedovima.
　virala je lepršava i ugodna glazba, a meduze, listovi i halibuti nastavili su svoj veličanstveni ples.
„Ovdje je kao u raju.“
„Još jedan dan, molim Vas, ostanite još jedan dan“
　molila je princeza i tako je Urashima proveo tri godine u kraljevstvu Ryugu.

　U jednom se trenutku iznenada sjetio:
„Što li se zbiva s mojom obitelji i prijateljima?“
　Stoga Urashima reče princezi:
„Otohime, hvala na svemu do sada. No vrijeme je da se vratim svojoj obitelji.“
„Vraćate se? Ako želite, možete ostati ovdje živjeti…“
„Ne, ima ljudi koji očekuju moj povratak, stoga…“
　Tada Otohime sjetno reče:
„ Zar tako? Žao mi je zbog toga. U tom slučaju imam za Vas čarobnu kutiju kao suvenir.“
„Čarobnu kutiju?“
„Tako je. U njoj se nalazi sve vrijeme koje si proveo u kraljevstvu Ryugu,
　Urashima. Sve dok ju ne otvorite, nećete starjeti.
　Vaša pojava će ostati zauvijek mladolika.
　Ali otvorite li ju ijednom, sve vrijeme do sada će se vratiti, stoga ju nikada ne smijete otvoriti.“
„Razumijem. Hvala lijepa.“
　Urashima se pozdravio s Otohime te se u pratnji kornjače vratio na površinu.

　Vrativši se na površinu, Urashima je začuđeno gledao oko sebe.
„Ajme! Pa zar se sve tako promijenilo u samo tri godine?“
　Naravno, mjesto na kojem je Urashima pecao još je uvijek bilo tamo, no nešto nije bilo kao prije.
　Urashimine kuće više nije bilo nigdje vidjeti te je samo sretao nepoznate ljude.
„Gdje li je moj dom? Zar su se svi nekamo preselili? Ah, oprostite! Znate li gdje je Urashimina kuća?“
　Kada je Urashima pitao jednog starca, on nagnuvši glavu reče:
„Urashima? A da! Onaj Urashima što je prije više od sedamsto godina otišao na more i nikada se više nije vratio.“
„Što?“
　Čuvši starčevu priču, Urashima je ostao zatečen.
　Tri godine u Ryugu kraljevstvu iznosi sedamsto godina na površini.
„Moja obitelj i moji prijatelji… Svi su umrli?“
　Slomljenom Urashimi poteku suze. Odjednom se sjeti čarobne kutije.
„Pa da! Rekla mi je Otohime ako otvorim ovu kutiju, vrijeme će se vratiti.
“ Ako otvorim kutiju, možda se vrati vrijeme mog života, stoga...“
“ Ako otvorim kutiju, možda se vrati vrijeme mog života, stoga...“

　Razmišljajući tako, Urashima je otvorio kutiju unatoč tomu što mu je Otohime rekla da to ne smije učiniti.

　Zadimilo se.
　Iz kutije je izašao snježnobijeli dim.
„Aaaa, što je to?“
　U dimu su se odražavali kraljevstvo Ryugu i Otohimin lik.
　Također, sve tri radosne godine nizale su se jedna za drugom.
„A! Vratio sam se u kraljevstvo Ryugu!“
　Urashima bijaše presretan.
　 No dim koji je izašao iz Urashimine čarobne kutije postupno je nestao. Sve što je na tome mjestu ostalo bila je Urashima bijela kosa i brada jer je postao starac.

Kraj

(Natrag)