Ovo je priča iz davnine s ledeno hladnog sjevera zemlje. Ondje su živjeli drvosječe, otac i sin po imenu Shigesaku i Ono Kichi. U danima kada bi planinu potpuno zameo snijeg, otac i sin noseći puške odlazili bi u lov. Toga dana, kao i obično, otac i sin se uputiše prema snježnoj planini, ali odjednom su nebo prekrili crni oblaci te je počela mećava. Dvojac je nekako uspio pronaći kolibicu namijenjenu drvosječama. Sjedeći pred svjetlucavim plamenom kamina, dvojac je ubrzo zaspao od popodnevnog umora. Vrata su se otvorila od siline vjetra i dolepršao je snijeg. Na kraju se ugasila i vatra u kaminu. - Uh, kako je hladno! U tom je trenutku Ono Kichi, koji ne pamti ovakve hladnoće, ugledao obris čovjeka. Pojava što tamo stajaše bila je lijepa mlada žena. - Snježna dama! Kada je Shigesakuu upuhala bijeli dah, njegovo je tijelo postupno mijenjalo boju u bijelu, sve dok nije mirno u snu ispustio svoj zadnji dah. Zatim se Snježna dama približila Ono Kichiju. - Upo… Upomoć! - Ti si još uvijek mlad i život ti je u punom jeku. Već se bila spustila večer kada je Ono Kichi povratio svijest te pronašao svog nasmrt promrzlog oca. Jednog kišnog dana pred kućom Ono Kichija ukazala se žena. - Nemoj stajati na kiši – Ženino ime bilo je Oyuki . Ubrzo su postali supružnici blagoslovljeni jednim djetetom. To je bila prava sreća! No ono što je izazivalo zabrinutost bilo je zatopljenje zbog kojeg je Oyuki bila nestabilna te je padala. Unatoč tomu nježni Ono Kichi bio je Oyuki podrška te su zajedno živjeli u slozi. Jednoga dana, gledajući Oyukin profil dok je šila, Ono Kichiju se odjednom vrati sjećanje na događaj iz davnih dana. - Oyuki, Ona odjednom tužno reče: - Na kraju si ipak progovorio. Iako si čvrsto obećao da nećeš. - Doista sam bila sretna. Nikad te neću zaboraviti. Daj mi dijete. U tom trenutku vrata se otvoriše uz glasan udarac i hladan vjetar ispuni prostoriju. A zatim nestade njezina lika. Kraj |
|